Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
BROJ: 32 0 Ps 224202 20 Ps 2
Tuzla, 20.08.2020. godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Biljana Novak, odlučujući u pravnoj stvari tužioca „Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini“ Tuzla, ulica Mije Keroševića Guje broj 3., zastupanog po punomoćniku Faiku Muhić advokatu u Advokatskoj kancelariji „Muhić i dr.” d.o.o. Tuzla, protiv tuženog „BRANK” d.o.o. hardware-software prodaja i zastupništvo Sarajevo, ulica Avde Hume broj 9., zastupanog po zastupniku E.B., direktoru, radi raskida ugovora, povrata iznosa kupoprodajne cijene i naknade štete, v.sp. 172.656,00 KM, dana 15.07.2020. godine u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka zaključio je ročište za glavnu raspravu, a dana 20.08.2020. godine donio je slijedeću
P R E S U D U
I
UTVRĐUJE SE da je raskinut Ugovor o kupovini tableta zaključen dana 11.09.2012.godine u dijelu u kojem je ugovorena kupoprodaja i održavanje opreme koji se sastoje od 249. komada ZTPADC97 TABLET DUAL CORE, 246 komada tastatura u kožnoj futroli za ZTPADC97, 249 komada 16GB MICRO SDCARD, te 249 komada kapacitativnih Stilus-a.
OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu na ime povrata kupoprodajne cijene isplati iznos od 114.203,85 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.11.2014.godine pa do isplate u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Preko dosuđenog iznosa potraživanja glavnog duga i zakonskih zateznih kamata tužilac se odbija.
II
OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.678,46 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Preko dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka tužilac se odbija.
O b r a z l o ž e nj e
Dana 25.12.2014. godine, tužilac je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi raskida ugovora o kupoprodaji, povrata iznosa kupoprodajne cijene i naknade štete. U tužbi tužilac navodi da je tužilac privatna visokoškolska ustanova sa sjedištem u Tuzli koja registrovanu djelatnost obavlja na teritoriji cijele Bosne i Hercegovini. Tužilac je sa tuženim koji se bavi prodajom računarske i druge tehničke opreme dana 11.09.2012. godine zaključio Ugovor o kupovini tableta. Odredbama člana 1. ugovora ugovorena je kupoprodaja i održavanje opreme koja se sastoji od 300. komada ZTPad C97 tablet PC Dual Core, 300. komada tastatura u kožnoj futroli za ZTPad C97, 300. komada 16GB Micro SD Card, 300. komada kapacitativnog Stylus-a, te 5. komada Monitora Plazme LG60PA5500. Odredbama člana 3. ugovora tuženi je kao prodavac dao garanciju na svu navedenu opremu u trajanju od 36 mjeseci, osim za Monitore Plazme LG60PA5500 na koje je data garancija od 12 mjeseci. Prema ugovoru garancija uključuje održavanje opreme u periodu od 36. mjeseci na principu zamjene neispravnih uređaja, a svu neispravnu opremu prodavac će da preuzme i da vrati u prostorije kupca. Odredbama člana 3 i 4. ugovora tuženi se obaveza da će 24. sata dnevno tokom 7. dana u sedmici na raspolaganju imati najmanje jednu osobu koja će biti u mogućnosti da asistira tužiocu kao kupcu u slučaju kvara na pojedinim uređajima, kao i prilikom implementacije uređaja u sistem kupca, tako da svi uređaji budu spremni za korištenje. Ugovorenu robu tuženi je isporučio tužiocu, a tužilac je na ime kupoprodajne cijene tuženom isplatio iznos od 153.756,00 KM. Nedugo nakon što je isporučena oprema počele su se pojavljivati greške i nedostaci i to prije svega na tabletima i tastaturama koje greške su se odnosile na učestale prekide, pucketanja, gašenja uređaja, neispravnost napojnih kablova, neispravnost USB konektora i sl. O opisanim nedostatcima tužilac je obavijestio tuženog te su ovlašteni radnici tuženog dana 12.03., 04.04., 28.04. i 25.09.2014. godine preuzeli ukupno 249. uređaja-tableta i 246. tastatura sa tehničkim nedostacima o čemu su uredno sačinjeni i potpisani zapisnici o primopredaji. Tužilac nadalje navodi da je pozivao tuženog da izvrši zamjenu neispravne opreme, što tuženi nije učinio, pa kako tuženi nije izvršio ugovorne obaveze u razumnim rokovima, a niti u roku kojeg mu je tužilac naknadno ostavio, to tužilac smatra da su se temeljem odredbi članova 124., 126. i 127. Zakona o obligacionim odnosima stekli uslovi za raskid ugovora u dijelu koji se odnosi na neispravnu opremu ZTPad C97 tablet PC Dual Core, 300 komada tastatura u kožnoj futroli za ZTPad C97, 300 komada 16GB Micro SD Card, 300 komada kapacitativnog Stylus-a, za koju opremu je na ime kupoprodajne cijene tužilac platio iznos od 142.656,00 KM, dok je kupljenih 5 komada Monitora Plazme LG60PA5500 ispravno i čija cijena je iznosila 11.100,00 KM. Osim, nemogućnosti korištenja ispravne opreme ta činjenica se kod tužioca izrazito negativno odrazila na kvalitet obrazovnog procesa, kao i na reputaciju tog univerziteta, a neispravnost tehničke opreme uzrokovala je česte, gotovo svakodnevne probleme prilikom izvođenja nastavnog programa i ispita što je rezultiralo negodovanjem i nezadovoljstvom velikog broja studenata i profesora. Ove činjenice uticale su na reputaciju tužioca, kao visokoškolske ustanove, pa je tako otežani obrazovni proces doveo do toga da se u školsku 2014/2015 godinu upiše manji broj studenata nego što bi se upisalo da je tehnička oprema bila ispravna, te da je unaprijedila i modernizovala obrazovni proces što je i bila njena namjena. Zbog svega toga tužilac je pretrpio materijalnu štetu u iznosu od 30.000,00 KM. Obzirom na navedeno tužilac je predložio da sud donese presudu kojom će raskinuti Ugovor o kupovini tableta, kojom će obavezati tuženog da tužiocu na ime povrata kupoprodajne cijene isplati novčani iznos od 142.656,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.10.2012. godine pa do isplate, kao i da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 30.000,00 KM. Tužilac je konačno precizirao tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu do 19.02.2016. godine na način da je umjesto iznos od 142.656,00 KM na ime povrata kupoprodajne cijene potraživao iznos od 120.545,00 KM.
U odgovoru na tužbu, u pismenom podnesku od 04.03.2015. godine, tuženi je osporio tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti. U odgovoru tuženi navodi da je tačno da je dana 11.09.2012. godine potpisan Ugovor o kupovini spomenute opreme, međutim da je taj ugovor potpisan sa navedenim određenim pojmovima „prodaja“ prije nego što se znalo da li će oprema biti oslobođena dažbina, a što se vidi i iz samog ugovora u kojem se spominju dvije varijante u zavisnosti od toga da li će roba biti oslobođena od dažbina. Tuženi navodi da u slučaju da oprema nije oslobođena dažbina da bi se u tom slučaju radilo o prodaji opreme, međutim u slučaju oslobađanja opreme od dažbina direktni kupac je tužilac koji je oslobođen plaćanja dažbina, a tuženik je posrednik u uvozu za direktno krajnjeg kupca i isključivo pruža usluge uvoza. Tuženi dakle, nije prodao opremu tužiocu nego je izvršio posredovanje pri uvozu, a što se vidi i iz fakture firme China Buena Electronica CO.Limited, Commercial Invoice No.300-20120921 na kojoj je jasno naznačeno „Consignee (primalac robe)“-BRANK d.o.o.; End User: (krajnji korisnik, kupac); American University In Bosnia end Herzegovina, Mije Keroševića Guje 3., 75000 Tuzla, dakle tužilac kupuje opremu, a tuženi vrši usluge uvoza i sa navedenom opremom nema ništa drugo. Tuženi je, nakon saznanja pribavljenog od Carinske uprave i Direkcije za indirektno oporezivanje o jedinom načinu realizacije projekta u slučaju oslobađanja dažbina obavijestio tužioca, te tražio promjenu ugovora i uvođenje odgovarajućih pojmova ali se tužilac nije nikada oglasio na te zahtjeve. Nadalje, tuženi navodi da pri klasičnoj prodaji prodavač krije svoj izvor i sve radi bez upućivanja kupca u izvore i porijeklo robe, a što tuženi u ovom slučaju nije učinio budući da je za tužioca radio uslugu uvoza i usko sarađivao sa tužiocem. Jedan od uslova za ispravan uvoz opreme za ustanovu koja se oslobađa dažbina je da oprema ni u jednom trenutku ne smije ući u skladište uvoznika i da se to na fakturi mora jasno naznačiti, a što je i urađeno na fakturama broj 029/12 i broj 030/12 iz kojih se vidi da je oprema direktno od kompanije iz Kine proslijeđena tužiocu kao krajnjem korisniku, to jest kupcu. Tuženi je svoje usluge, a po uputstvu Carinske uprave i Direkcije za indirektno oporezivanje posebno fakturisao tužiocu i jasno naveo da se fakturiše usluga posredovanja pri uvozu kako glase računi broj 031/12 i 032/12. Osim toga, navodi tužioca da je odmah u startu bilo velikih problema zbog kvaliteta opreme i da zbog toga žele vratiti opremu nisu tačni, tačno je da je tužilac bio u velikim problemima, ali su ti problemi nastali zbog činjenice da je tužilac opremu nabavio da bi, između ostalog, omogućio studentima „on-line“ učenje i jer je tužilac imao namjeru koristiti stranicu firme Pearson za čitanje stručne literature o čemu je tuženog obavijestio stručno lice tužioca. Tuženi je pregledao taj link i odmah izrazio sumnju da će se ta stranica moći koristiti obzirom na činjenicu da stranica koristi zastarjelu tehnologiju koju operativni sistem nabavljenih tableta ne podržava, da se toj stranici neće moći pristupiti putem Internet Explorera, jer je to program Microsofta koji je u sukobu sa Google-om i Google mu nikada neće dozvoliti pristup Androidu. Tuženi navodi da je o ovim nedostacima obavijestio tužioca, te smatra da je tužilac u startu napravio strateški promašaj, jer je glavni program, za kojeg je trebalo da se koristi nabavljena oprema, praktično bio neiskoristiv. Nadalje, tuženi navodi da je prvu količinu uređaja za reklamaciju primio tek poslije 3. mjeseca i to ukupno 12. tableta i 12. tastatura, te da je kompletnu dijagnostiku uradio za tri dana pri čemu je ustanovljeno da postoje samo tri manje greške na tabletima-iscurila baterija što predstavlja stvarni kvar, izbrisan OS., što nije kvar, pokidan kablić od napajanja što jeste kvar ali ne podliježe garanciji, ali ga je tuženi zamijenio. Navedena oprema ostala jetri mjeseca u prostorima tuženog, a tužilac je u intervalu od 10. mjeseci na servisiranje donio samo 12. uređaja. Tuženi u odgovoru navodi i da tužbeni zahtjev tužioca osporava, obzirom da je i pored toga što je skrenuo tužiocu pažnju da oprema koja je oslobođena od dažbina ne smije da se iznosi iz prostorija univerziteta, tužilac to studentima ipak dozvolio, da se na opremi radilo u raznoraznim (ne) uslovima, da su studenti samo inicijativno radili preinake na uređajima što nije dozvoljeno. Osim toga, tuženi posebno ističe da je oprema za koju tužilac tvrdi da od samog početka nije radila ispravno tuženom vraćena nakon 18, odnosno 24 mjeseca od početka korištenja, a za koju opremu je tuženi utvrdio da je vraćena uglavnom zbog fizičkih oštećenja-razbijen tablet, razbijen ekran, raskliman konektor i sl. Tuženi smatra da je oprema korištena na nepropisan način uz kršenje zakona, razbijana, oštećivana, da su na istoj samoinicijativno ispravljani operativni sistemi, te da tužilac ustvari traži da se ista vrati nazad poslije dvije godine kada je ista praktički potpuno uništena, a čime tužilac ustvari želi ispraviti tehnološki promašaj u nabavci robe i vratiti nazad tehnološki zastarjelu i uništenu opremu uz dodatnu zaradu. Da je to tako tuženi navodi i činjenicu da je tužilac u svom dopisu od 08.06.2013. godine naveo da studenti imaju svoje uređaje i da ne žele koristiti uređaje tužitelja zbog čega tužilac postavlja upit tuženom da li tuženi na neki način može učiniti uslugu tužiocu i te uređaje prodati, a koji dopis je tužilac tuženom poslao 8. do 9. mjeseci nakon isporuke i u kome se ne spominju problemi sa opremom. Na kraju tuženi zaključuje da nije prodao opremu tužiocu, nego je za njegove potrebe izvršio uslugu uvoza uz punu asistenciju i savjetovanje sa predstavnicima tužioca, da je kupovinom ove opreme tužilac napravio tehnološki promašaj jer ta tehnologija nije bila spremna da je studenti koriste za planirane namjene, a da je poslije određenog vremena i zastarjela, da je za prvih 18. mjeseci tuženi na servis primio svega 12 od 300 komada uređaja koji su pregledani i kod kojih je samo na jednom utvrđen pravi kvar, da nikada u prvih 18. mjeseci nije bilo zvaničnih primjedbi, da se sa opremom postupalo na nedozvoljen način, a što pokazuje i spisak od 35 fizičkih oštećenja, te da poslije skoro 2 godine od kada je tužilac ustanovio da ima veliku količinu uništene opreme cijena, te opreme u potpuno novom stanju je niža za 30 do 40% od cijene u vrijeme nabavke, da studenti samostalno kupuju najnovije modele po svom izboru, te iz svega navedenog tuženi predlaže da sud tužbeni zahtjev tužioca odbije kao neosnovan.
Dana 18.03.2016. godine donesena je presuda kojom je utvrđeno da je raskinut Ugovor o kupovini tableta zaključen dana 11.09.2012. godine u dijelu u kojem je ugovorena kupoprodaja i održavanje opreme koji se sastoje od 249 komada ZTPADC97 TABLET DUAL CORE, 246 komada tastatura u kožnoj futroli ZTPADC97, 249 komada 16GB MICRO SDCARD te 249 komada kapacitativnih Stilus-a, te je obavezan tuženi da tužiocu na ime povrata kupoprodajne cijene isplati iznos od 64.461,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.10.2012. godine pa do isplate u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Stavom 2. odbijen je tužbeni zahtjev tužioca u dijelu u kojem je tužilac tražio da sud obaveže tuženog da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 30.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do isplate.
Stavom 3. tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.546,95 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude, dok je preko dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka tužioca odbijen.
Odlučujući o žalbama tužioca i tuženog Kantonalni sud u Tuzli je dana 28.11.2019. godine pod brojem 32 0 Ps 224202 16 Pž donio presudu kojom je žalba tužioca djelimično uvažena a žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda u stavu 1. i 3. izreke ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje dok je u stavu 2. izreke prvostepena presuda potvrđena.
U ponovnom postupku tužilac je u cijelosti ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva preciziranog na ročištu za glavnu raspravu dana 19.02.2016. godine izuzev stava 2. koji je pravosnažno presuđen a ostao je i kod prijedloga za provođenje dokaza kako je to u ranijem postupku naveo.
Tuženi je u ponovnom postupku ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i svih navoda datih tokom postupka kao i kod prijedloga za provođenje dokaza.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužioca, u ponovnom postupku a postupajući po uputama iz presude Kantonalnog sud au Tuzli održano je ročište za glavnu raspravu na kom su provedeni slijedeći dokazi – saslušani su D.P. zastupnik tužioca i E.B. zastupnik tuženog, uz suglasnost punomoćnika parničnih stranaka pročitane su izjave saslušanih svjedoka S.B.Š. i N.O. sa ročišta za glavnu raspravu od 19.02.2016. godine, a izvršen je uvid i čitanje slijedećih isprava: Ugovora o kupovini tableta od 11.09.2012.godine, opomene tužitelja tuženom od dana 31.10.2014.godine, odgovora tuženog na dopis tužitelja od 13.11.2014.godine, predračuna 07-3/12, računa-otpremnice broj 029/12 od 01.10.2012. godine, računa-otpremnice 030/12 od 01.10.2012. godine, računa-otpremnice broj 031/12 od 01.10.2012. godine, račun-otpremnica broj 032/12 od 01.10.2012. godine, Analitičku karticu konta tužitelja sa datumom štampanja 26.11.2014.godine, račun broj 300-20120921 China Buena Electronica Co. Limited, Zapisnike o preuzimanju neispravne opreme koja je predmet ove tužbe od dana 25.09.2014.godine - 12 zapisnika, od 12.03.2014.godine, od 04.04.2014.godine i 28.04.2014.godine, Izjave profesora Američkog univerziteta o neispravnosti tableta i to N.G., E.Dž., L.M., N.S., E.C., A.D., A.H., R.A., T.T., J.I., S.K. i drugih, svi od dana 05.05.2014.godine, dopis-tužiocu od 26.07.2012.godine i 28.07.2012.godine upućeni e-mailom, prepiska između predstavnika tužioca i tuženog od 14.08.2012.godine, 02.02.2013., 08.01.2013.godine, 23.08.2012.godine i 28.06.2013.godine, spisak fizičkih oštećenja opreme isporučene tužiocu sačinjen od strane tuženog na osnovu dokumentacije tužioca, faktura br.005/12 od 24.04.2012.godine, faktura br.008/12 od 26.04.2012.godine i dnevnik prometa MK 2012 sa datumom ispisa 14.09.2015.godine.
Odbijen je prijedlog tuženog da se kao novi dokaz provede uvid i čitanje sljedećih isprava: izvoda iz javnog bloga „Forum.hardwarebase.net str. 14“-pisanje studenata AUBIH na Internet blogu šta su radili sa tabletima, kako su se igrali i mijenjali fabričke postavke iz oktobra 2012. godine, ispisa sa interneta o tome koje su moguće posljedice rootanja, ispisa sa interneta studenta koji se na internetu predstavlja kao AhmeT i e-mail komunikacija sa S.B.Š. i S.R. iz 2013. godine.
Naime, sud je utvrdio da su sve navedene isprave datirane u 2012. i 2013. godini odnosno, da su nastale i prije održavanja pripremnog ročišta 17.09.2015. godine na kom je sud odlučujući po prijedlogu punomoćnika parničnih stranaka odredio dokaze koji će se provesti na ročištu za glavnu raspravu. Nadalje, tuženi nije predočio dokaze na temelju kojih bi sud utvrdio sa velikim stepenom vjerovatnoće da ih tuženi bez svoje krivice nije mogao predložiti na pripremnom ročištu.
Na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog dokaza pojedinačno, odluku kao u izreci presude sud je donio iz sljedećih razloga:
Na temelju isprava koje su predočene utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:
Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da su tužilac i tuženi mali zaključen pismeni ugovor o prodaji iz člana 454. Zakona o obligacionim odnosima1 koji u sebi sadrži i elemente ugovora o djelu u smislu odredbe člana 600. istog zakona. Ovakvo utvrđenje suda potvrđeno je i presudom Kantonalnog suda od 28.11.2019. godine.
Nadalje, presudom Kantonalnog suda od 28.11.2019. godine navedeno je da se predmetna pravna stvar treba raspraviti sa aspekta primjene odredaba člana 481. – 500. Zakona o obligacionim odnosima.
U ponovnom postupku a u skladu sa naprijed navedenim uputama Kantonalnog suda, cijeneći odredbu člana 3. Ugovora o kupovini tableta koji su tužilac i tuženi zaključili da na 11.09.2012. godine sud je utvrdio da se navedenom odredbom tuženi obavezao da će održavati opremu koju je isporučio tužiocu.
Naime, kako je to naprijed navedeno, tom odredbom je tuženi, kao prodavac, na isporučenu opremu dao garanciju od trajanju od 36 mjeseci, osim na monitor Plazma LG 60PA5500 na koje garancija se daje na 12 mjeseci, a garancija uključuje održavanje opreme u periodu od 36 mjeseci na principu zamjene neispravnih uređaja. Tuženi se kao prodavac obavezao da će svu neispravnu opremu da preuzme i da vrati u prostorije kupca, te da će obezbjediti 2% rezervnih uređaja u slučaju kvara na nekom od uređaja koji su kupljeni.
U vezi sa navedenom odredbom člana 3. Ugovora o kupovini tableta cijenjena je i izjava zastupnika tuženog E.B. sa ročišta za glavnu raspravu održanog dana 15.07.2020. godine u kojoj zastupnik tuženog navodi da je robu preuzimao i popravljao i mijenjao novom, te da su relacije sa predstavnicima tužioca bile korektne. Zastupniku tuženog navodi i to da se dva puta do preuzimanja robe po zapisnicima iz 2014.godine desilo da je tužilac donio na servis 12 komada uređaja, te da je tuženi testiranjem utvrdio da su isti bili ispravni a da su neke manje greške otklonjene u roku od 2 do 3 sata. Izjava zastupnika tuženog je u saglasnosti sa navedenom odredbom člana 3. ugovora te je u tom dijelu sud istu prihvatio kao valjanu u dijelu utvrđenja postojanja ugovorne obaveze tuženog za održavanje isporučene opreme.
Iz izjava profesora Američkog univerziteta u Tuzli N.G., T.T., J.I., S.K. i N.H. sve od 05.05.2014.godine, A.D., A.H. i R.A. od 06.04.2014.godine, L.M., N.S. i E.C., od 07.05.2014.godine, te E.Dž. od 09.05.2014.godine utvrđeno je da su isti izjavili da su na tabletima ZTpad C97 Tablet PC Dual Core u 2012., 2013. i 2014.godini u više navrata imali prigovore studenata na ispravnost tableta, a iz e-mail prepiske od 02.01.2013.godine proizilazi da je tuženi postupao po obavezi iz ugovora i vršio održavanje prodate opreme. Naime, iz navedenog e-maila proizilazi da se tuženi obraćao tužiocu sa zahtjevom da sa pojedinim korisnicima provjeri navode o kojim se nedostatcima na opremi radi ( točka 2., 3., .4. i 5. ), te i iz tih isprava sud izvodi zaključak da je, u skladu sa navedenim ugovorom obaveza tuženog bila održavanje isporučene opreme.
Nadalje, obzirom da i sam zastupnik tuženog u svojoj izjavi sa ročišta za glavnu raspravu od 15.07.2020.godine navodi da se oprema preuzeta po Zapisnicima od 12.03., 04.04., 28.04. i 25.09. 2014. godine još uvijek nalazi u skladištu tuženog, sud je cijenio i dopis tužioca od 31.10.2014.godine kojim dopisom je tužilac ostavio tuženom, kao prodavcu naknadni primjereni rok za izvršenje ugovorne obaveze i isporuku ispravnih uređaja, na principu zamjene neispravnih uređaja. U dopisu je tuženi je upozoren da će u slučaju ne postupanja po zahtjevu tužioca, tužilac putem suda zatražiti raskid ugovora.
Dopisom od 13.11.2014.godine tuženi je, odgovarajući na zahtjev tužioca, naveo da bi postupanje po zahtjevu tužioca značilo da tuženi treba „izvršiti testiranje, što je ogroman posao i u ovom slučaju izlazi iz okvira normalne situacije i normalnih uslova garancije.“ U odgovoru tuženi navodi i da su testiranja započela ali da je tuženi zapao u tešku finansijku situaciju, da je ostao bez ljudi i poslovnog prostora, što je spriječilo dalje testiranje i eventualne opravke.
Iz navedene korespondencije tužioca i tuženog proizilazi da je tužilac tuženom, u smislu odredbe člana 490. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima2, ostavio naknadni primjereni rok za izvršenje ugovorne obaveze, a tuženi nije svoju obavezu izvršio ni u tom naknadno ostavljenom roku, te je sud u skladu sa članom 488. stav 1. točka 3. u vezi sa članom 491. navedenog zakona utvrdio da je ugovor o kupovini tableta od 11.09.2012.godine raskinut.
Sud je cijenio i navode tuženog da, obzirom da je kada je oprema vraćena bilo ljeto i godišnji odmori, i da je on pregledao 15 do 20 komada i da je vidio da su na uređajima rađene preinake, da je imao kontakte sa kineskim partnerima u cilju pronalaska rješenja problema, da, da rješenje problema nije uspio naći ni nakon 2- 3 mjeseca, koji navodi nisu prihvaćeni kao objektivni razlozi zbog kojih tuženi nikada nije sastavio pregled stanja preuzete opreme. Nisu kao relevantni prihvaćeni ni navodi tuženog da pregled stanja preuzete opreme nije sačinjen jer da bi se uprava fakulteta naljutila „na ove momke“, odnosno sud iste nije prihvatio kao opravdan razlog za nepostupanje tuženog po njegovoj obavezi preuzetoj članom 3. ugovora. Osim toga tuženi koji je koji je preuzeo opremu po Zapisnicima od 12.03., 04.04., 28.04. i 25.09. 2014. godine nije predočio dokaz da je na iste stavio primjedbe, odnosno da je izvršio svoju obavezu zamjene neispravnog/neispravnih uređaja novim.
Cijenjen je i dopis tužioca od 28.06.2013.godine kojim tužilac navodi da jedan broj studenata ima i koristi svoje tablete, te da se tužilac interesuje da li tuženi zna neki način gdje bi se ti tableti mogli prodati, zamijeniti za desktop računare ili rentati, te je utvrđeno da je isti poslan tuženom znatno prije nego je tuženi primio i zapisnički potpisao, bez primjedbi, prijem/povrat opreme, zbog čega isti nije od značaja na odluku suda.
Na drugačije odlučenje suda nisu od uticaja navodi tuženog da je tužilac nabavio opremu koja nije mogla, sa tehničkog aspekta, zadovoljiti potrebe zbog kojih je nabavljana, kao i navode o tome da vraćena oprema nije vraćena zbog neispravnosti koje podliježu obavezi tuženog na popravku, odnosno zamjenu iz osnova garancije, već da je ista neispravna zbog neispravnog korištenja, fizičkih oštećenja koja ne podliježu garanciji, samoinicijativnih mijenjanja operativnih sistema i sl. Ove navode sud nije prihvatio kao osnovane obzirom da tužni nije postupio u skladu sa svojom obavezom iz člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno za te svoje navode tuženi nije sudu predočio i odgovarajuće dokaze.
Izjavu svjedoka N.O. zaposlenog na poslovima sistem administratora kod tužioca sud je cijenio i istu prihvatio kao valjanu u dijelu u kojem se svjedok izjašnjavao o povratu opreme po zapisnicima iz 2014.godine, u kom dijelu je izjava u saglasnoti sa izjavom zastupnika tuženog, te sud u tom dijelu izjavu svjedoka prihvata, iako je svjedok zaposlenik tužioca i prema tome i zainteresovan za uspjeh u postupku.
Na ime povrata kupoprodajne cijene sud je obavezao tuženog da tužiocu isplati iznos od 114.203,85 KM.
Visina obaveze tuženog utvrđena je na temelju predočenog predračuna broj 07-3/12 od 10.09.2012.godine koji je tuženi tužiocu ispostavio na ime prodaje 300 komada ZTPad C97 tablet PC Dual Core, 300 komada tastatura u kožnoj futroli za ZTPad C97, 300 komada 16GB Micro SD Card i 300 komada kapacitativnog Stylus-a, a navedeni iznos sastoji se od:
Sud je prihvatio cijene navedene opreme kako su iste naznačene u predračunu broj 07-3/12 obzirom da je svjedokinja S.B.Š., koja je, kao finansijskei direktor kod tužioca, potvrdila, u izjavi datoj na ročištu za glavnu raspravu dana 19.02.2016.godine da je tužilac uplatu za nabavljenu opremu tuženom platio u cijelosti po predračunu broj 07-3/12.
U skladu sa članom 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima sud je obavezao tuženog da tužiocu plati i zatezne kamate i to počev od 13.11.2014.godine kao dana kada je tuženi dopisom obavijestio tužioca da ne može postupiti po zahtjevu tužioca i izvršiti svoju ugovornu obavezu ni u naknadnom ostavljenom roku, dok je sa više postavljenim zahtjevom u ovom dijelu tužilac odbijen. Zatezne kamate će se obračunati u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate3.
Na osnovu člana 383., 386. i 396. Zakona o parničnom postupku i u skladu sa uspjehom u postupku, sud je obavezao tuženog da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od KM.
Troškove tužioca čini nagrada punomoćniku tužioca za sastav opomene pred tužbu od 31.10.2014.godine u iznosu od 110,00 KM, za sastav tužbe od 25.12.2014. godine, za zastupanje na pripremnom ročištu od 01.06.2015.godine u iznosu od po 830,00 KM a za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 19.02.2016.godine u iznosu od 825,00 KM. Za zastupanje tužioca na pripremnom ročištu od 17.09.2015.godine punomoćniku tužioca je dosuđen iznos od 415,00 KM. Za ročišta za glavnu raspravu koja su odgođena dana 11.11.2015.godine i 13.01.2016.godine punomoćniku tužioca je dosuđena nagrada u iznosu od po 415,00 KM.
Za sastav žalbe od 15.04.2016.godine dosuđen je iznos od 830,00 KM koliko je iznosila prosječna neto plaća u FBiH u mjesecu aprilu 2016.godine. Za pristup ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku dana 27.05.2020.godine u iznosu od 420,00 KM, a za pristup ročištu za glavnu raspravu dana 15.07.2020.godine u iznosu od 935,00 KM koliko je iznosila prosječna neto plaća u Federaciji BiH u junu mjesecu 2020. godine iz kog razloga je tužilac preko dosuđenog iznosa odbijen.
Visina nagrade punomoćniku tužioca određena je u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi u F BiH4 i prema visini prosječne neto plaće u mjesecu u kojem je radnja poduzeta iz kog razloga je punomoćnik tužioca u dijelu nagrade za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu dana 19.02.2016.godine i 15.07.2020.godine preko dosuđenog iznosa odbijen.
Na iznos nagrade punomoćniku tužioca od 6.025,00 KM, dosuđen je i iznos od 1.024,25 KM na ime 17 % PDV-a obzirom da je punomoćnik tužioca obveznik istog, tako da bi troškovi tužioca iznosili 7.049,25 KM.
Obzirom da je tužilac u postupku uspio sa procentom 94,74% to su mu u tom srazmjeru dosuđeni i troškovi parničnog postupka, odnosno u iznosu od 6.678,46 KM.
Biljana Novak
POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 30
dana. Za tužioca rok za žalbu teče od dana donošenja,
a za tuženog od dana prijema prepisa. Žalba se podnosi
Kantonalnom sudu u Tuzli putem ovog suda u 3 primjerka.
1 Sl. list SFRJ broj 29/78, 39/85 i 57/89; Sl. list SR BiH broj 2/92,13/93 i 13/94 i Sl. novine F BiH broj 29/03 i 42/11
2 Sl. list SFRJ broj 29/78, 39/85 i 57/89, Sl. list SR BiH broj 2/92, 13/93 i 13/94 i Sl. novine F BiH broj 29/03 i 42/11
3 Sl. novine F BiH broj 27/98, 51/01, 56/04, 68/04, 29/05 i 18/20